KRATKA POVIJEST ŽUPANJE
Područje Županje čovjek je trajno nastanio već u prapovijesnom razdoblju. Prva zajednička naselja nastala su u neolitu, i to na povišenim gredama uz brojne manje vodotoke. Ti prvi »Županjci« koji su stanovali u zemunicama pripadali su nositeljima starčevačke kulture, koji su ovamo doselili iz južne Vojvodine. Iako su arheološki nalazi iz tog, a i iz kasnijih vremena malobrojni, nema sumnje da je čovjek od tada stalno prisutan na tlu današnje Županje. Najstariji pisani spomen imena Županje (Zapanablacia – Županje Blato) nalazi se na Lazarusovom zemljovidu Ugarskog kraljevstva objavljenom 1528. godine u Ingolstadtu. U Županjem Blatu Osmanlije su 1536. godine na mjestu gdje Županja i danas izlazi na Savu postavili manji vojni punkt sa skelom za protok robe i lokalnog stanovništva s obje strane Save. Nakon poraza osmanlijske vojske 1683. godine kod Beča, u jesen 1687. godine vojska se upravo skelom u Županji pred naletom austrijske carske vojske prebacila u Bosnu. Sve do razvojačenja granice Županje Blato bilo je sjedište 11. satnije (kumpanije) u sastavu 7. brodske pješačke pukovnije. I domaće županjsko stanovništvo bilo je uklopljeno u graničarski sustav u kojem su svi muškarci od 16. do 60. godine života bili podvrgnuti strogim pravilima vojne službe. Radi čuvanja granice uzduž Save izgrađeni su čardaci na drvenim stupovima. Franjevci su 1717. godine u Županjem Blatu utemeljili rimokatoličku župu te započeli izgradnju crkvu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja.
Od 1761. godine nove se kuće grade planski, u redovima. Prvi nasip na Savi podignut je 1764. godine. Tijekom 18. stoljeća Županje Blato se postupno formiralo kao sve važnije graničarsko mjesto, no porast broja stanovništva zaustavljen je 1781. godine, kada je prostor Županje posljednji put poharala kuga. Godine 1800. sagrađena je nova zidana župna crkva. Godine 1861. u gradu je osnovana Narodna čitaonica i knjižnica – prva u slavonskom dijelu Vojne Krajine. Bilo je to vrijeme slabljenja vojno-upravne stege, koje je kulminiralo potpunim razvojačenjem 8. kolovoza 1873., da bi županjsko područje 1881. godine bilo konačno priključeno Banskoj Hrvatskoj. Iako na području Županjske posavine nisu vođene ratne operacije, i Županju je teško pogodio Prvi svjetski rat. U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija), Županja je ušla kao sjedište županjskog kotara koji je obuhvaćao Županju i 13 sela. Županja je i za vrijeme Drugog svjetskog rata bila uglavnom pošteđena ratnih operacija. U prvim poslijeratnim godinama provodila se nacionalizacija, nasilna kolektivizacija, a stanovništvo primoravalo na odricanje od svog vlasništva te ulazak u nove seljačke zadruge, čime su mnogi ostajali bez ikakve imovine i osnovnih sredstava za obradu zemlje. Od 1963. godine Županja je i službeno dobila status grada. Nositelj društvenih i kulturnih događanja u poslijeratnoj Županji bilo je Narodno sveučilište.
Od 1953. godine u gradu djeluje zavičajni muzej, a na prostoru bivše tvornice bačvi 1959. godine uređuje se gradski park. Godine 1964. osniva se Ogranak Matice hrvatske, a 1969. godine počinje s emitiranjem Radio Županja. U šezdesetim godinama počinje još intenzivnija urbanizacija Županje i izgradnja cestovne infrastrukture. Županja je u devedesetim godinama teško krvarila i ušla u hrvatsku ratnu povijest kao grad s najdužim neprekinutim trajanjem opće opasnosti – uzbuna je trajala tri i pol godine. Ipak, Županjci su se uspjeli prilagoditi ratnim opasnostima, te su sve gradske vitalne funkcije, uključujući i gospodarstvo, uspjele kontinuirano djelovati i opstati unatoč razornim napadima. Administrativnim preustrojem Hrvatske 29. prosinca 1992. godine Županja je stekla status grada.
Gospodarski razvoj
Od 1781. godine, za potrebe prodaje soli, u Županji je bio raštel, te solarski i tridesetnički ured (carinarnica), skladište za pohranu žita, a tu su se priređivali i redoviti tjedni sajmovi na koje je Županja, pored Vinkovaca, kao središnjeg trgovišta pukovnije, imala povlašteno pravo. Središte Županje tada se doslovce nalazilo uz Savsku obalu, uz koju se u svako doba mogao čuti rad mlinskih vodenica na Savi.
Intenzivniji gospodarski razvoj počinje 80- ih godina 19. stoljeća kada su engleski kapitalisti izgradili tvornicu tanina – prvu i najveću te vrste u Slavoniji – a potom i tvornicu bačvi. Proizvedeni tanin u bačvama bi se lađama prevozio do Siska, a od tamo pak željeznicom do Rijeke, a zatim se brodom izvozio u Englesku.
Kasnije dolazi do unapređenja bankarstva, trgovine i obrta, a potom i do ubrzane industrijalizacije – izgradnja dvije velike tvornice – Sladorane i Mljekare. Tvornica Mliječnog praška bila je najveći pogon za proizvodnju mlijeka u prahu na području jugoistočne Europe. Razvila se i tvornica za preradu, promet i skladištenje žitarica, industrija za preradu mesa; pogoni za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih, tvornica stočne hrane; tekstilna industrija, drvno prerađivačka industrija, a od 1984. godine i metalna industrija. Tada je puštena u pogon tvornica poljoprivrednih strojeva, u kojoj su se između ostalog proizvodili i vrlo cijenjeni domaći kombajni.
Za gospodarstvo i razvoj grada od naročitog je značenja bila izgradnja cestovne infrastrukture, te otvaranje domaće Županjske banke. Osnovana je 1955. godine, slovila je čak za jednu od 10-ak najjačih hrvatskih banaka, te je kao takva bila okosnica gospodarstva i spas od privatizacijskog privrednog kolapsa. Iznenadna propast Županjske banke imala je katastrofalne posljedice za gospodarstvo grada i cijele županjske Posavine. Glavni subjekti županjskog gospodarstva danas je tvornica šećera Sladorana i tvornica poljoprivrednih strojeva Same Deutz-Fahr. Na području Županje prije nekoliko godina pokrenuta je i proizvodnja malih zrakoplova, koji su u potpunosti rezultat inovacije i konstrukcije domaćih ljudi, cjelokupna proizvodnja se plasira na inozemna tržišta.
Važne žile kucavice ovog područja su autocesta A3 Zagreb – Lipovac, magistralne prometnice od graničnog prijelaza prema Vinkovcima i Vukovaru te prema Đakovu i Osijeku. Velike gospodarske mogućnosti leže i u prirodnim bogatstvima spačvanskih šuma, te u plodnim poljoprivrednim površinama, ali su te mogućnosti zasada vrlo skromno koriste. Grad i dalje nastavlja stvarati preduvjete za razvoj gospodarstva, prvenstveno izgradnjom komunalne infrastrukture.
