ŽUPANJA – GRAD PRVOG IGRANJA NOGOMETA I TENISA, GRAD GRANIČARA I TAMBURICE
Prvo ime mjesta na obali Save spominje se u 16. stoljeću kao Županje Blato. Ako si putnik, u ovome gradu osjećaš slobodu jer se ona uvijek tu negdje branila. Sava je branila, Sava je povezivala sa svijetom ali i prijetila poplavama. U 19. stoljeću Savom od Siska do ušća u Dunav, a preko Županje, plovi preko 500 lađa godišnje, pa i prvi hrvatski parobrod simboličnoga imena «Sloga» koji je i potonuo na bližim obalama kod Bošnjaka i koji još uvijek čeka svoje vađenje iz mračnih savskih dubina. O lađama, o težini plova na ovim prostorima svjedoči i put uz Savu zvan Kopitnjak kojim su se kretali konji koji su uzvodno vukli lađe.
Mnogi su napuštali ovaj kraj, njegovu slavu i ime širili svijetom, mnogi su ostajali ili dolazili i pomagali unaprijediti županjsku Posavinu. Spomenut ćemo samo neke: Srećko Albini, skladatelj i dirigent; Mijat Stojanović, pedagog i književnik; Melita Lorković, pijanistica i sveučilišna profesorica; Antun Vrgoč, farmakolog i sveučilišni profesor kao i mnogi drugi književnici, slikari i općenito umjetnici.
Udaljujući se od Županje još ćemo dugo nositi u sebi sliku mirnoga i gostoljubivog grada pored rijeke, one rijeke koja je uvijek Županjce podsjećala da je život «gram tuge, gram smijeha, a Sava-vaga».
Granica uz vodu raširena
u zemlju utisnuta
čovjekom omeđena
oduvjek
Zauvijek – Županja
