ZNAČAJNE OSOBE
Mnogi su napuštali ovaj kraj, njegovu slavu i ime širili svijetom, mnogi su dolazili i ostajali te pomagali unaprijediti ovo područje. Navesti ćemo one od najvećeg značaja kao poticaj svima za napredovanje, usavršavanje i uspjeh.
Srečko (Felix) Albini
Srečko (Felix) Albini, skladatelj i dirigent (Županja, 1869. – Zagreb, 1933.), bez sumnje najpoznatija osoba grada na Savi, hrvatski dirigent i skladatelj zagrebačke Opere. Glazbu je studirao u Grazu i Beču gdje je i počeo dirigentsku djelatnost u gradskom kazalištu. Skladao je orkestralna djela, uvertiru Tomislav, Koračnica Hrvata, klavirske kompozicije, operu Maričen, balet Na Plitvička jezera, operete Nabob ili prerađena kao Bosonoga plesačica, Madam Troubadour, Barun Trenk, Mala baronesa, igrokaz Pepeljuga, kantata četiri godišnja doba i dr. Operetom Barun Trenk stekao je veliku popularnost diljem Europe i Amerike gdje je izvođena u najpoznatijim opernim kućama. Ipak, kako kaže sam Albini, najmilija mu je bila ona izvedba 1908. u Zagrebu. U zagrebačkoj Operi Albini je djelovao kao dirigent od 1895. – 1902. te kao direktor od 1909. – 1919.
Mladen Pozajić
Mladen Pozajić, dirigent i skladatelj Županja, 1905. – Sarajevo, 1979.). U Županji je proveo djetinjstvo. Muzičku akademiju završio je u Zagrebu gdje je studirao kompoziciju (B. Bersa), dirigiranje (F. Lhotka) i klavir (S. Stančić). Studij kompozicije nastavio u Parizu i Beču. Značajan kao dirigent brojnih zborova. Utemeljio je 1941. Komorni zbor Radio Zagreba. Dirigirao je simfonijskim orkestrima u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Skopju, Dubrovniku i Mostaru te je gostovao u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Francuskoj i Švicarskoj. Bio je dirigent Opere u Sarajevu (1947. -1963.) i profesor Muzičke akademije (1956. – 1972.). Skladao je za orkestar, klavir i zbor. U narodu su mu popularne skladbe kao npr. Ako si pošla spat, Oj more duboko i Kad ja pođoh na Bembašu.
Ivan Dergel
Ivan Dergel, novinar i skladatelj Županja, 1909. – Florencio Varela/Argentina, 1976.). Diplomirao pravo i učio kompoziciju. Od 1932. je član uredništva Hrvatske straže pa Hrvatskog glasa. Morao otići iz Hrvatske 1945. Od 1949. živi u Buenos Airesu gdje je do kraja života vodio Pjevački zbor “Jadran”. Bio je stalni suradnik Hrvatske revije. Na romantičarskoj tradiciji skladao uzimajući motive iz hrvatske etno-baštine.
Melita Lorković
Melita Lorković, pijanistica i sveučilišni profesor Županja, 1907. – Zagreb, 1987.). Sestra Mladena Pozajića. Studij klavira završila u Zagrebu na Muzičkoj akademiji (1928.). Nastavila zatim studij u Parizu. Od 1929. do 1945. bila profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Morala je pred 1948. na Muzičku akademiju u Beograd gdje je predavala do 1960. i potom na konzervatoriju u Kairu do 1972. Svojim interpretacijama uvrstila se u sam vrh svjetske pijanističke elite. Na koncertima često je izvodila domaće autore.
Ivan Martinović
Ivan Martinovič, nastavnik i povjesničar (Štitar, 1848. – Zagreb, 1927.). Glavnu osnovnu školu završio u Vinkovcima nakon koje se kao učitelj vježbenik zapošljava u rodnom Štitaru. Bio je aktivan član Hrvatskog pedagoško – književnog zbora i njegov predsjednik od 1909. do 1912. U 1918. preuzeo je brigu o Hrvatskom školskom muzeju koji je vodio sve do svoje smrti. Surađivao je u mnogobrojnim časopisima prvenstveno se baveći poviješću školstva. Autor je knjige Povijesne crtice o školstvu Brodske pukovnije i brodskog okružja (Zagreb, 1912.).
Mijat Stojanović
Mijat Stojanović, pedagog i književnik (Babina Greda, 1818. – Zagreb, 1881.). Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskog pedagoško -književnog zbora. Značajan je njegov rad na razvoju napredne pedagoške misli. Aktivni je sudionik zbivanja 1848. i član Hrvatskog sabora. Tipični je pučki pisac s veoma velikim opusom. Skupljao je u narodu poslovice, pripovijetke i pjesme te bilježio narodne običaje. Pisao je i povijesne članke. Dio radova ostao mu je u rukopisu.
Krunoslav Tkalac
Krunoslav Tkalac, nastavnik i povjesničar (Novi Slankamen, 1910. – Županja, 1978.). Nakon završene učiteljske škole i pedagoške akademije predavao je u raznim mjestima Srijema te u Pleternici, Babinoj Gredi i Županji. Već u mirovini preuzeo je ravnateljstvo županjskog Muzeja i bio urednik Županjskog zbornika te predsjednik Ogranka Matica Hrvatska 1970./71. Svoj znanstveni interes dolaskom u Županju posvetio je proučavanju povijesti ovog kraja. Objavio je 54 rada iz povijesti Slavonije 18. i 19. stoljeća.
Marko Kadić
Marko Kadić, veterinar i etnolog (Gradište, 1900.-Vinkovci, 1990.). Poslije dovršenih studija u Zagrebu i Beču (1925.) te položenog doktorata (1938.). Radio je kao veterinar , obavljao niz funkcija Ministarstvu narodnog gospodarstva, te u Ministarstvu poljoprivrede u Zagrebu kao referent za poljoprivredna dobra. Već rano počeo je pisati stručne članke o veterinarstvu i stočarstvu a kasnije i o etnoveterini te o tradicijskoj kulturi. Objavio je oko 1200 članaka u novinama, časopisima i znanstvenim publikacijama.
Franjo Hanaman
Franjo Hanaman, sveučilišni profesor i izumitelj (Drenovci, 1878. – Zagreb, 1940.). Diplomu inženjera kemije stekao je na Višoj tehničkoj školi u Beču, gdje je ostao kao asistent na katedri analitičke kemije. U zajednici s ing. Justom, koji je također bio asistent na toj katedri, patentirao je 1902. prve električne žarulje od metalne niti. Ovim pronalaskom započela je široka upotreba električne rasvjete. Doktor tehničkih znanosti postao je a Berlinu 1913. Godine 1919. podijeljen mu je venia docenti na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu gdje postaje njen redovni profesor na katedri za anorgansku kemiju i metalurgiju. Od godine 1924./25. vršio je dužnost rektora škole.
Viktor Brunšmid
Viktor Brunšmid, trgovac i tiskar (Županja 1857. – Županja, 1925.). Potječe iz poznate županjske trgovačke obitelji. Naslijedio je u poslovima oca Matiju. Osim trgovinom bavio se i drugim poduzetničkim poslovima. Bio je suvlasnik jedne od županjskih ciglana. Vlasnik je Prve županjske tiskare (1883.). Jedan od osnivača Prve županjske štedionice (1894.) koja je imala značajnu ulogu u podupiranju obrtništva.
Josip Benaković
Josip Benaković, klasični filolog i prevoditelj (Štitar, 1856. – Zagreb, 1937.). Gimnaziju završio u Vinkovcima, klasičnu filologiju u Zagrebu. Surađivao je u časopisima i prevodio Horacija, Ovidija i Vergilija. U rukopisu je ostao prijevod na njemački Mažuranićevog epa Smrt Smail – age čengiča.
Dawid Schwarz
Dawid Schwarz, trgovac drvom i konstruktor (Keszethely, 1852. -Beč, 1897.). U Županju je došao kao dijete i tu je proveo veći dio svog života, tu se i oženio, da se kasnije preselio u Zagreb. Baveći se problemima aeronautike, krajem 19. stoljeća izradio je prvu osnovu upravljivog zrakoplova. Potporom njemačke vlade gradi na Tempelhofu kraj Berlina veliki upravljivi zrakoplov koji se trebao podići 1897., no dva dana prije on naglo umre u Beču. Grof F. Zepelin kupivši od njegove supruge nacrte i patente, usavršio ga je pod svojim imenom te je zrakoplov iste godine i poletio.
Antun Vrgoč
Antun Vrgoč, sveučilišni profesor (Gunja, 1881. – Zagreb, 1949.). Studij prirodnih nauka i farmaciju studirao u Zagrebu, nastavio u Grazu i Bernu (1914.). Doktorirao 1910. i postaje asistent Farmakološkog zavoda u Zagrebu, te redovni profesor farmakologije na Sveučilištu u Zagrebu. Svoje radove iz oblasti anatomske botanike, organske kemije, povijesti hrvatske farmacije objavljivao u brojnim stručnim časopisima.
Ivo Balentović
Ivo Balentović (Županja, 1913. – Županja, 2001.), prozaik, pjesnik, urednik i prevoditelj. Bavio se novinarstvom i publicistikom, surađivao u brojnim novinama i časopisima, radio je kao radijski novinar. Često se potpisivao pseudonimima. Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, talijanski i češki, a sam je poeziju i prozu prevodio sa slovenskoga, makedonskog i najviše s bugarskoga. Bavio se i sportskom publicistikom. Pisao je za djecu. Dobitnih je brojnim nagrada i priznanja te povelje „Visoka žuta žita” za trajan doprinos hrvatskoj književnosti (2000). Zastupljen je u književnim antologijama, panoramama, enciklopedijama i leksikonima. Tematski je zaokupljen slavonskim zavičajem i istarskim krajolicima.
Stjepan Gruber
Stjepan Gruber, kulturni radnik (Zagreb, 1899. – Županja, 1970.). Radio kao profesor zemljopisa u raznim mjestima u Hrvatskoj. Od 1946. radi u Nižoj gimnaziji u Županji. Pokretač je mnogih akcija na području kulturne djelatnosti. Godine 1957. osnovao je Zavičajni muzej u Županji. Bio je prvi predsjednik Ogranka Matice hrvatske.
Marijan Matijević
Marijan Matijević, (Duboki Dol, 1878. – Županja, 1951.). Odlazeći kao mladić u svijet „trbuhom za kruhom“, već se tada isticao nadljudskom snagom i izdržljivošću. Poslije će ga u životu prozvati „najjačim čovjekom na svijetu“, „modernim Samsonom“ i „Herkulom zlatnog srca“. Matijević je osvojio brojne nagrade i medalje nastupajući po cijelom svijetu. Donirao je novac za Teslu i njegova istraživanja. Po snazi ali i po dobroti, nitko mu nije bio ravan. Cijeli svoj život darivao je zarađeni novac u korist ratom stradalih krajeva te organizacijama Crvenog križa, domovima invalida i ratne siročadi, bolesnoj i nemoćnoj djeci. Novac mu nije puno značio. Sebi je ostavljao tek toliko koliko bi mu trebalo za život. Sva svoja odlikovanja i sve jubilarne zlatnike, sav papirni novac, sve dragocjenosti prodao je pod lomljeno zlato, a kada se Županja elektrificirala, donirao je za struju, te je sam imao petrolejku do kraja života. Tim primjerom je i opet potvrđivao odlike svoga atletskog duha – nesebičnost, humanost i solidarnost.
