Zavičajnici

ZAVIČAJNICI

Tematskom rutom „Zavičajnici“ prikazuju se neke od najznačajnijih osoba koje su rođene ili su živjele na području Vukovarsko – srijemske županije, a koje su svojim životom i radom ostavile traga u hrvatskoj, ali i svjetskoj baštini. Cilj je prikazati osobe kao pojedince, ali i njihove poruke, koje su za života provodili te ih približiti posjetiteljima. Svaki zavičajnik  projektom je prikazan na isti način: likom u prirodnoj veličini, posterima s osnovnim informacijama te manjim, korisnim suvenirom –straničnikom na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Sve posjetitelje i zavičajnike povezuje jedna knjiga, knjiga poruka, u kojoj posjetitelji mogu upisati svoja razmišljanja.

MELITA LORKOVIĆ, Osnovna glazbena škola Srećko Albini, Veliki kraj, 42, Županja

Rođena je u Županji 25. studenog 1907.  godine u obitelji Pozajić. Nakon srednje glazbene škole upisala je Muzičku akademiju u Zagrebu i studirala klavir u klasi prof. Stančića.  Usavršavala se u Parizu kod Cortota i Levyja. Predavala je u Zagrebu, Beogradu i Kairu. Dobila je veliki broj nagrada i priznanja. Obilježila je glazbeni život Hrvatske, a uz djela hrvatskih skladatelja izvodila je djela R. Schumanna, L. van Beethovena i F. Chopina. Ostvarila je legendarni spoj inteligentnoga  i nadahnutoga glazbenika, požrtvovnoga pedagoga, lijepe žene i predane majke.  Melita Lorković je bila  „prvi hrvatski moderni pijanist“ i veliki interpretator. Stekla je svjetski ugled opsegom repertoara, bogatom stilskom karakterizacijom i velikom pijanističkom  snagom u svim tipovima klavirske literature. U svojoj karijeri imala je preko 300 koncerata na svih pet kontinenata u najpoznatijim koncertnim salama europskih i svjetskih gradova i metropola, a zadnji je održala 1977. na memorijalu u Čakovcu. Umrla je u Zagrebu 1. studenog 1987. godine i sahranjena na Mirogoju.

Melita Lorković: „Umjetnost svuda nađe svoj dom, ali je domovina ipak samo jedna.“

MLADEN POZAJIĆ, Osnovna glazbena škola Srećko Albini, Veliki kraj, 42, Županja

Rođen je u Županji, 6. ožujka 1905. godine. Školovao se u Zagrebu, gdje je studirao dirigiranje kod Lhotke, kompoziciju kod Berse i solo pjevanje kod Reisera. Diplomirao je s glavnim predmetom dirigiranjem, a kasnije se usavršavao u Parizu i Beču. Djelovao je kao zborovođa, skladatelj, glazbeni pisac i kritičar, prevodilac mnogih glazbenih djela, organizator mnogih glazbenih manifestacija. Mladen Pozajić je bio vrsni pedagog, te odličan poznavatelj cjelokupne glazbene literature. Ostavio je posvuda u svojim nastupima duboki i uvjerljivi dojam odličnog umjetnika koji je svojim djelovanjem zadužio hrvatsku glazbenu povijest. Bio je dekan i redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U Sarajevu je svojim radom pridonio razvoju glazbene kulture.  Kao autor velikog broja kompozicija i dirigent svjetskog glasa, Mladen Pozajić u međunarodnom glazbenom svijetu uživa veliki ugled. Umro je 28. 3. 1979. u Sarajevu, a sahranjen je u Zagrebu na Mirogoju.

Mladen Pozajić: „Ne čudite se mojoj privrženosti rodnom mjestu. Moji roditelji proveli su tamo svoje najljepše godine i njihovo često sjećanje na to vrijeme učvrstilo je u mojoj svijesti slike, koje su bile katkada ponešto i nejasne, ali su mi slike ljudi i okoline u kojoj smo se kretali ostale tako drage.  I naučio sam da volim to sve županjsko i slavonsko, kao što su iskreno voljeli i moji roditelji“.

SREĆKO ALBINI, Osnovna glazbena škola Srećko Albini, Veliki kraj, 42, Županja

Rođen je u Županji 10. prosinca 1869.godine i tu je ostao do 9. godine života, kad je otišao na školovanje u Graz i Beč. Završio je trgovačku akademiju, družio se s hrvatskim glazbenicima i studirao kompoziciju kod poznatog teoretičara dr. Wilhelma Mayera. Poslije studija najprije je dvije godine radio kao učitelj u kazališnoj školi, a već s 25 godina angažiran je kao dirigent u kazalištu u Grazu. Bio je glavni dirigent opere u Zagrebu, te proširuje repertoar, angažira nove snage, vrstan je organizator, a u njegovo vrijeme izvodi se niz novih naslova klasičnoga repertoara i nova djela hrvatskih autora. Nakon toga djeluje u Beču.  U Zagrebu je aktivno sudjelovao u radu Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, bio je jedan od osnivača Društva prijatelja kazališta, te najzaslužnija ličnost za postojanje Zaštite autorskih prava, što je rezultiralo suvremenim zakonom donesenim još za njegova života. Skladao je operete, jednu operu, prvi hrvatski balet, simfonsijsku crticu, djela za djecu te mnoštvo pjesama i skladbi za glasovir. Kao kompozitor, stvaralac – živi i živjet će i nadalje u svojim djelima, koja će ostati njegovi trajni spomenici u hrvatskoj glazbi. Umro je 18. travnja 1933. u Zagrebu i sahranjen na Mirogoju.

Srećko Albini najznačajniji je hrvatski skladatelj poslije Lisinskog i Zajca. Prvi je prenio naše narodne melodije kroz sva poznata kazališta u inozemstvu, te podigao hrvatsku operu na europsku razinu. Bio je samosvjestan, ali skroman čovjek. U svojim memoarima podcrtao je riječ tambura, čiji je zvuk čuo i upoznao u blizini svog doma. Najpoznatiji je po opereti „Barun Trenk“ – djelu u kojem je oživio svoje „slavonske motive“ i postavio šokačko kolo kao glazbenu podlogu. „Barun Trenk“ je najizvođenija hrvatska opereta u svijetu i „prva šokačka opereta“, koja je postigla veliku slavu. Albini je kazao: „Ja sam ih odveo u svoju domovinu da im u tonovima kažem koliko je dobra, mila i ljupka, a uz to junačka i čvrsta duša moga naroda, zdrava priroda i plemeniti ljudi, puni temperamenta i vrelih osjećaja“.

 „Oj, Županjo…“ Tu sam proveo svoju zlatnu mladost… Sve je tamo veselje, užitak, glazba, ljepota. Ovi su me snažni utisci rane mladosti vjerno pratili kroz cijeli život i možda su od mene načinili boljeg čovjeka nego li glazbenika od zanata.“- Srećko Felix Albini.

IVO BALENTOVIĆ, Gradska knjižnica Županja, Veliki kraj 66, Županja

Rodio se i umro u Županji (1913.-2001.). Spisateljski rad počeo je rano — kao novinar, a njegovo književno stvaralaštvo seže od 1936. godine, te ima  pozamašnu bibliografiju iza sebe. Za Ivu Balentovića — Posavca (pseudonim pod kojim se krio za druge Jugoslavije) rečeno je i da je »nadahnuti i iskreni hrvatski rodoljub i humanist«. S pravom. Ako još dodamo da je surađivao u reviji »Marulić«, »Glasu koncila«, »Vijencu« i da su pojedina njegova književna ostvarenja emitirana na valovima hrvatskih radijskih postaja Zagreb, Osijek, Vinkovci, Županja i drugima, onda možemo reći da smo o Ivi Balentoviću iznijeli samo mali dio iz životnoga puta i stvaralaštva čovjeka kojega su uspoređivali s Ivom i Josipom Kozarcem i Ivanom Brlić-Mažuranić. Balentović je pisao i o mnogim manje poznatim hrvatskim književnicima, primjerice o Mari Švel-Gamiršek, a hrvatski sport posebno je zadužio knjigom Prva nogometna lopta (1951. i 1980).

Ivo Balentović: Srce mi buja od milja kad u ovim proljetnim danima svratim u Gajiće i na Ljeskovu gredu i krenem preko izoranih brazda. Zemlja mi miriše, i taj me miris opaja sto puta jače od ovoga vina. Zanesem se. Idem, idem. Posrćem. I sve mislim: cio hatar je moj. Sve je moje, doklegod mi oko dopire: sve ono prostranstvo između rijeke i šume. I osjećam se brate,kao car. Rastem. Cvjetam. I sve uzdišem miris zemlje majčice, uzmem grudu na dlan i nježno ju milujem …

Osim u Županji „Zavičajnike” možete posjetiti na sljedećim lokacijama:

• IVAN KOZARAC, kavana „Aurelia“, Trg Bana Josipa Šokčevića 16, Vinkovci
• LAVOSLAV RUŽIČKA, rodna kuća, J.J. Strossmayera 25, Vukovar
• SV. IVAN KAPISTRAN I NIKOLA ILOČKI, samostan Sv. Ivana Kapistrana, Trg Sv. Ivana Kapistrana 3, Ilok