| Spačvanska šuma |
Prirodna baština u funkciji turističke ponude Šume su oduvijek značile ljepotu i bogatstvo. One su najsloženiji eko sustav na Zemlji. Štite zemlju od erozije, povoljno utječu na klimu, režim vode, na prinos u poljoprivredi i razvoj turizma, na zdravlje i duljinu ljudskog života. U Hrvatskoj šume pokrivaju 47 % teritorija. Zaštićena područja razvrstavaju se u devet kategorija: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture. Panonski dio Hrvatske nema ni jedan nacionalni park, ali zato ima mnogo, na žalost, i ne dovoljno poznata prirodna bogatstva. Županija Vukovarsko-srijemska ima tri zaštićena posebna rezervata. Značajnih krajobraza ima također tri, a područje uz vodotok Virovi i rijeku Spačvu uistinu je užitak promatrati.
Spačvanska šuma predstavlja najveću cjelovitu šumu hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Prostire se na oko 40.000 hektara. Ona je, na određeni način, donijela civilizaciju na prostor županjske Posavine. Naime, potkraj 19. Stoljeća za Austro-ugarske države, mnogi su narodi, svih zanimanja dolazili u ovaj kraj radi sječe šuma, dobre zarade i boljega života. U Županji je napravljena tvornica tanina i bačava koja je svojedobno zapošljavala i do 600 radnika. Šuma je kumovala prvom igranju nogometa i tenisa u Hrvatskoj.
- posebni rezervati – šumske vegetacije Lože, Radiševo i Vukovarske dunavske ade, - pet spomenika prirode – rijetki primjerci drveća u Ivankovu, Županji, Starim Mikanovcima i Drenovcima, - spomenici parkovne arhitekture – parkovi Lenije i na Trgu bana Josipa Šokčevića u Vinkovcima te parkovi u Nuštru i u Iloku, - značajni krajobrazi – područje uz rijeku Vuku, Spačvu i Virove, - park šume – Kunjevci, Kanovci i Zvirinac. U spačvanskim šumama postoje dva rezervata koja su zaštićena. Posebni rezervat šumske vegetacije Lože pod zaštitom je od 1975. godine, kao rezervat stare slavonske hrastove šume s impozantnim jedinkama hrasta lužnjaka (neke visoke preko 40 m). Smješten je u Spačvanskom šumskom bazenu površine od 108,7 hektara. Osim dominantnog hrasta lužnjaka javljaju se grab, klen, poljski jasen, nizinski brijest, žestilj, vez i drugi. Rezervat je namijenjen znanstvenim istraživanjima i edukaciji te je u njemu postavljena trajna ploha u okviru programa UNESCO Čovjek i biosfera (MAB9). Zaštitu je potrebno provoditi do 200 godina starosti ili dulje ako je sastojina vitalna i zdrava, a dovršena je samo sanitarna sječa (uklanjanje posušenih, slomljenih i srušenih primjeraka). Posebni rezervat šumske vegetacije Radiševo nalazi se u Vrbanjskoj šumi. Proglašen je 1975. godine kao interesantan rijetki lokalitet nizinskih lužnjakovih šuma s običnim grabom i bukvom. U rezervatu se nalazi devet primjeraka stabala bukve visokih 30 metara i prsnog promjera 42,5-67,5 cm te više starih stabala hrasta lužnjaka viših od 35 m i prsnog promjera 67,5-97,5 cm. Od ostalog vrsta drveća česti su grab, lipa, klen, poljski jasen i drugi. Jedinstven primjerak hrasta lužnjaka ( Quercus robur L.) u Županji zaštićen je od 1976. godine zbog specifičnih dimenzija i estetskih vrijednosti. Star je oko 200 godina, opsega debla 317 cm s velikom okruglastom krošnjom.
Spačva – najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj U međuriječju Save i Dunava u Vukovarsko-srijemskoj županiji nalazi se najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka SPAČVA. Pokriva površinu od 40.000 hektara, a širi spačvanski bazen je veći i iznosi približno 51.000 hektara. I u Europi Spačva pripada među najveće cjelovite hrastove šume. Glavne su vrste drveća u Spačvi: hrast lužnjak, poljski jasen, nizinski brijest, obični grab i klen. Uprava šuma Vinkovci posredovanjem svojih područnih šumarija Cerna, Gunja, Lipovac, Otok, Strošinci, Vrbanja i Županja gospodari Spačvom. Ekološka, a posebice hidrološka uloga Spačve je velika. U Spačvi je hrast lužnjak dobio zbog svoje odlične kakvoće međunarodnu tehnološku karakteristiku pod imenom slavonska hrastovina. Veliki šumski bazen Spačva postao je prohodan pogotovo kad je izgrađena pruga od Vinkovaca do Gunje 1896. godine, prolazeći centralnim dijelom šume, gdje je nastalo radničko naselje Spačva. Nakon formiranja i obilježavanja odjela izdvojene su šumskogospodarske jedinice: Kragujna, Slavir, Vrbanjske šume, Narače. Šumari govore često o dva pojma: prirast i etat. Etat je površina šume određena za sječu. S takvih površina dovoze se trupci u drvnu industriju Spačva iz Vinkovaca. Procjenjuje se da je ekološki učinak šuma hrasta lužnjaka nekoliko puta veći od gospodarskog. Računa se da hrast lužnjak troši za vrijeme vegetacijskog razdoblja po jednom hektaru nekoliko tisuća tona vode, koju ispušta u zrak i na taj način sprječava zamočvarivanje terena i tako povoljno djeluje na vodeni režim u tlu. Hrast lužnjak dnevno po hektaru ispari oko 42.500 litara vode! Znamo da stogodišnja bukva svakoga sata ispusti 1,7 kg kisika, što je dovoljno da pedeset ljudi može disati jedan sat! Flora i fauna spačvanskog bazena
Hrast lužnjak je dominirao po svojim dimenzijama. Srednji prsni promjer prelazio je 100 cm, a visina hrastovih stabala bila je 40 pa i više metara. Postoje pisani dokumenti o tome da je već 1752. godine počelo iskorištavanje slavonskih šuma za pranje rublja. Tek nakon otkrića sode i drugih sredstava, pepeljarenje je u slavonskim šumama prestalo iako su sjećanja na luženje odjeće još uvijek prisutna i čak literarno opisana. Osim pepeljarenja, prva upotreba šuma odnosi se na ogrjev pašarenje i žirenje te tehničko i građevno drvo za izradu različitih naprava, alata, stanova i kuća. Tesana i cijepana hrastovina bila je najvrjedniji sortiment koji se prevozio rijekama i putovima. Posebnom tehnikom cijepanja hrastovih trupaca izrađivala se francuska i njemačka dužica. Takvom tehnikom rada prosječni postotak iskoristivosti bio je oko 25 % pa su tako goleme količine hrastovine ostajale u šumi kao otpad. To je ponukalo strance, posebno Engleze da počnu prerađivati otpatke hrasta lužnjaka za tanin. Tako su Englezi osnovali prvu veliku tvornicu tanina u Županji 1883. godine. S vremenom je proizvodnja hrastove dužice bila nadopunjena izradom tesanih hrastovih pragova za gradnju željezničkih pruga. U uporabi hrasta lužnjaka ima još jedna zaboravljena, a nekoć vrlo važna domaća djelatnost. U Slavoniji, bogatoj žitnici, problem meljave žita rješavao se gradnjom vodenica i suvara. Suvare su mlinovi u kojima konji okreću kamenje sustavom zupčanika. Slavonska je hrastovina bila i ostala najdragocjeniji materijal u gradnji brodova. Najvrjedniji trupci hrasta lužnjaka prerađivali su se do sredine 19. stoljeća u europskim (francuskim, engleskim i dr.) pilanama pošto bi strani poduzetnici kupovali stojeća hrastova stabla, koja su bila određena za licitaciju (dražbu). Finoća, pravilnost godova, njihova podjednaka širina, elastičnost, lakoća obrade, zlatnožuta boja i trajnost dali su našoj staroj hrastovini međunarodnu tehnološku karakteristiku slavonska. Od drva hrasta lužnjaka iz Hrvatske diljem Europe izrađeni su crkveni krovovi, vrata, prozori. U Budimpešti je izgrađen neogotički parlament, te vrata i prozori u Za razliku od vrlo starih hrastova golemih dimenzija i velike starosti, sadašnje spačvanske šume imaju većim dijelom oko 80 do 120 godina, a srednji im je prsten promjera oko 40 do 60 cm. Kada šume dožive 140 godina smatraju se zrelima, a Marija Terezija je smatrala svojom uredbom da treba proći 200 godina pa da se pristupi sječi. Sadašnji Pravilnik o uređivanju šuma predviđa 140 godina kao minimalnu ophodnju za hrast lužnjak. Danas Uprava šuma Vinkovci obnavlja sve šume pod nadzorom specijaliziranih stručnjaka. U tom smjeru uzgajaju se sadnice hrasta lužnjaka i poljskoga jasena u vlastitim rasadnicima. Naravno, pri sjetvi žira gleda se da sadni materijal bude provjeren i sa zdravstvenoga i genetičkoga gledišta. Šume su krajem 19. i početkom 20. stoljeća razdijeljene prosjekama po razmacima od 758 metara. Tako su nastali odjeli, odnosno table površine od 100 k.j., odnosno 57,50 hektara. Bio je to veliki geodetski pothvat čije rezultate danas koristimo ne samo radi prostornog uređenja šuma nego i radi komunikacija, transporta, zaštite, uzgoja i iskorištavanja šuma. Tekst: Zvonimir Stjepanović |
Ministarstvo turizma je izdalo Pravilnik o popisu turističkih cjelina (lokaliteta) po županijama u kojem se kao značajni krajobraz spominje Spačva. Ovaj krajobraz obuhvaća prostor dijela toka rijeke Spačve (obje obale) od granice s mjestima Županja, Bošnjaci odnosno kružnog opkopa iz turskih vremena zvanog „Optičar“, te do granice odjela 29 i 33 GJ Narača i Topolovac, kao i do lokaliteta Lučica kod Lipovca, gdje se rijeka Spačva ulijeva u Bosut. Cijeli ovaj kompleks nazvan je po rijeci Spačvi. Godine 1999. proglašen je kao područje značajno za rekreaciju, čije je očuvanje i za održavanje šumskoga pokrova i kvalitete vode.
Zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima Zakonom i upisane u upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, a odnose se na zaštitne kategorije, zaštićene biljne, gljivne i životinjske svojte uključujući mrtve primjerke divljih svojti zaštićenih na temelju Zakona i međunarodnih ugovora. Zaštićena područja mogu se prekogranično povezivati sa zaštićenim područjima druge države. Na području Vukovarsko-srijemske županije zaštićeno je ukupno 1.342,23 ha prirodne vrijednosti. Zaštićene prirodne vrijednosti u Vukovarsko-srijemskoj županiji su:
Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji. Na području Vukovarsko-srijemske županije proglašena su tri značajna krajobraza, i to dva spačvanska. Značajni krajobraz SPAČVA čini prostor dijela toka rijeke Spačve (obje obale) od granice s prostorom bivše županjske općine (od Bošnjaka), te nizvodno do granice odjela Narača (šuma) odnosno lokaliteta Lučica kod Lipovca. Značajni krajobraz VIROVI je područje dijela vodotoka Virovi s lijeve i desne obale od mosta od šume Lože pa nizvodno do izlaska iz šume (GJ Slavir), u blizini rezervata Lože. Područje Virova ima karakteristike močvare, a samo u vrijeme velikih oborina, u proljeće i u jesen, proteku kao riječice do rijeke Spačve. Flora i fauna Virova slična je onoj iz Kopačkog rita.
Spačva je smještena na najnižim dijelovima Posavlja pa je dotok površinske i podzemne vode vrlo intenzivan, a to je omogućuje razvoj bujne i bogate vegetacije. Nalazi se na 82 metra nadmorske visine. Srednja godišnja padalina je 804,9 mm, srednja temperatura zraka 37,5 C, a minimalna temperatura je -28,4 C. Tla se dijele u dvije skupine: automorfno tlo (nizinsko smeđe tlo i nizinski pseudoglej) i hidromorfno tlo (mineralno-močvarno). Florni sustav spačvanskog bazena dijelimo na drveće, grmlje, nisko rašće i prizemno bilje. U spačvanskom bazenu najviše ima hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta. Zastupljeni su još grab, klen, lipa, topola, bijela vrba i vrba rakita. Hrast lužnjak je bjelogorično drvo. Stablo mu može narasti do 50 m visine, može biti promjera do 3 metra. Hrast raste sto godina, sto godina živi, sto godina umire, (kaže narod), a dugovječnost mu seže i do osamsto godina. Krošnja mu je razgranata, nepravilnog oblika. Kora mu je u mladosti gipka, kasnije duboko ispucana. Ima dobro razvijen korijenov sustav s centralnom žilom. Plod mu je žir veličine oko 5 cm. Sazrijeva u rujnu i listopadu. Od grmlja bilježimo divlju ružu, običnu kuriku, glog, svib, crn trn, divlju krušku, divlju jabuku i lijesku. Niskog rasta imamo tri vrste: veprinu, božikovinu i paprat. Prizemno rašće čine visibabe, šafran, gavez plućnjak i velika vlasnjača. Životinjski svijet čine kralježnjaci i bezkralježnjaci. U spačvanskim šumama od kralježnjaka obitavaju gmazovi, ptice, sisavci i vodozemci, a od bezkralježnjaka mekušci i kukci. Od gmazova imamo sljedeće vrste: barska kornjača, sljepić, bjelouška, smukulja, bjelica, obična krtica. Ptice čine jedan lijepi i zanimljivi svijet. Pravi je užitak ugledati sivu čaplju, bijelu rodu, crnu lisku, divlju patku, dok su na svoj način zanimljivi orao štekavac, golub grivnjaš, fazan tetrijeb gluhan.
Nekadašnje spačvanske šume mnogo su se razlikovale od današnjih šuma na istom području. Bile su prašumskog tipa, potpuno nepristupačne i neuređene. U njima glavne vrste drveća bijahu hrast lužnjak, nizinski brijest i poljski jasen, kojima je starost bila različita, 150, 200 pa i 400 godina.
Muzeju povijesti umjetnosti. Mnoge ustanove u Beču (neogotička građevina Nove vijećnice, palače i dr.) imaju drvenu opremu izrađenu od slavonske hrastovine.
